петак, 19. август 2011.


Bolje je znati malo o bitnim stvarima nego mnogo o nebitnim



Kreativnost se danas shvata kao jedna od najvećih vrednosti ljudskog uma, mogući odgovor na izlazak iz civilizacijskih ćorsokaka globalne ekonomske krize, opstanak i rast kompanija pa čak i za individualno ostvarenje i srećniji život.

Zašto je kreativnost danas toliko važna da počinje da se sistematski uvodi u velike kompanije kroz programe profesionalne edukacije namenjene top menadžmentu? Zbog čega je toliko važna za lični rast individue?

Svedoci smo velike svetske ekonomske krize, globalnih promena koji dovode do menjanja dinamike tržišta, konkurencije, opšte nestabilnosti i dezorijentacije. Kao da je svet ispao iz vlastitih šina.

Živimo u namrgodjenoj civilizaciji koja ima sve ali nema smisao.

Standardni odgovori u vremenu kriza jednostavno više nisu dovoljni. Vreme je upravo najveći inovator.

Prof. dr Edward De Bono kaže: “Možemo znati istinu o prošlosti ali ne i o budućnosti. Budućnost treba osmisliti , kreirati.”
A za to nam je neophodna kreativnost.

Bombardovani smo ogromnom količinom informacija.
Sve je postalo proračunato. Znamo sastav svačega. Nije nam ostala ni jedna iluzija.

Na individualnom nivou - stiče se utisak da nam je sve dostupno jedinim klikom mišem. Verovatno je samo pitanje vremena kada ćemo svi umesto knjiga na disku dobiti svoj informativni master na kome će se nalaziti sve informacije koje želimo da imamo!

Na nivou kompanija – stiče se utisak da je dovoljno da imamo analize, planove, predvidjanja da bismo uspešno poslovali. Da je dovoljno da imamo “know how iz centrale” da bismo znali da se nosimo sa dnevnim izazovima.  

“Beda obilja” rekli bi neki antropolozi. Jer sve to što imamo nas ne čini boljim, vrednijim, srećnijim.


Živimo u inteligentnom okruženju..svedoci smo razvoja tehnologije, pametnih zgrada…sve manje inteligentni gradjani žive u sve inteligentnijem okruženju.

Moć je oduzeta individui. A to nas čini ranjivima u velikim poslovnim sistemima koji nas melju.

Poslednjih decenija došlo je do strahovite akceleracije - ubrzanje protoka informacija i kapitala na planeti što je u mnogome rezultat razvoja IT.

Ovo ubrzanje je dovelo do vremensko-prostorne kompresije čije su posledice promene u ravnoteži vlasničkih odnosa i odnosa izmedju politike i ekonomije.

Dinamika tržišta, visok stepen takmičenja, fleksibilniji oblici rada utiču na fleksibilnije oblike akumulacije kapitala, ukida se masovno tržište i stvaraju brojne tržišne niše okrenute specifičnim ukusima.

To sve prati širenje opsega potrošnje i brza promena trendova. Posledice su smanjenje kvaliteta i trajnosti proizvoda u najširem smislu reči.

Glad za novim je prinudna. Nametnuta. Sve postaje kvarljiva roba. I ljudi i proizvodi.

Svakog dana opsednuti smo novim fenomenima koje ne znamo ni da imenujemo kaže naša «divna» Divna Vuksanović.  Živimo speed!

Nekada je umetnik godinama radio na jednom svom delu. Veliki Leonardo je slikao 6 godina jednu sliku.

Nekada su naši stari ceo svoj vek radili 1  ili 2 posla.

Jedan veliki konditor nekada je lansirao na tržište 3 nova proizvoda godišnje danas preko 30.

Danas je sve ubrzano...brzina nas troši i umrtvljuje... osudjeni smo na površne odnose, površno obrazovanje, površnu komunikaciju.

Nema vremena za kontemplaciju, za razmišljanje, za kreativnost!

Industrija nam nudi instant rešenja, gotove odgovore. Postanite kreativni za 24 sata! Razmišljajte kao Ajnštajn! 

Ja ne verujem u fast food kreativnost. Kreativnost zahteva vreme. Vreme za razmišljanje, za dokolicu, za igru, za sanjarenje. Za pogreške.  A vreme je danas postalo najskuplji resurs. Njime nam je sve ograničeno, čak i sam život. Kako bi bilo lepo kad bismo imali jedan život da naučimo da živimo a onda jedan da lepo proživimo! 

Нема коментара:

Постави коментар